Službena stranica
RK IZVIĐAČ CO

Rođaci u reprezentaciji: ‘Mali‘ Matej malo podsjeća na Kukoča, a bit će ih još, vjerojatno i boljih

U utakmicama protiv Slovačke i Mađarske u sklopu Euro Cupa, zaigrali su David i Matej Mandić

Dva Mandića ponijela su zajedno dres hrvatske rukometne reprezentacije na utakmicama protiv Slovačke u Varaždinu. Bez jednog (Davida) ova je reprezentacija gotovo nezamisliva, dok je drugi pokucao na velika vrata predstavivši se u lijepom svjetlu, svojim nesvakidašnjim predispozicijama po kojima podsjeća na mladog Tonija Kukoča. Pojava na golu, odličan u prvom susretu, starter čak u drugom, makar mu je to bio tek drugi nastup u dresu koji se u njegovom kraju doslovno sanja.
Nakon prvog nastupa David je nahvalio Mateja ili kako on kaže “svog rođu”.

Bit će i naš prvi vratar

Kakav ste točno rod?

Mi smo svi rod iz Mandića, jednog mjesta nadomak Ljubuškog. Nismo direktni rod, mislim neko treće koljeno, ali svi nekako skupa odrastamo, roditelji se druže, evo gledali su utakmicu u Mandićima skupa i bili jako ponosni – priča iskusniji David koji je drugi susret protiv Slovaka odmarao, jer se nakon korone tek polako vraća u život.

Ima samo riječi hvale za “rođu”.

Ma, odličan je, bit će top, bit će za par godina najbolji vratar na svijetu i prvi vratar reprezentacije. Mi smo vam djeca sa sela, kod nas nema između, ili jesi ili nisi i nema vrdanja. On je stvarno dobar, radi odlično u Izviđaču s Milanom Tolićem, već je treću sezonu uz prvu momčad i samo mora nastaviti dobro raditi i braniti, jer tu se teško može promašiti. Rad i igranje su jedini uvjet za to. Nije dobar jer netko kaže, nego jer je stvarno dobar.

Na golu kao grančica

I nije to sve.

Ma kakvi, ima nas Mandića još i nadam se da će biti i u hrvatskoj reprezentaciji. Jedan je trebao biti prije, ali mog starijeg brata Peru su žene skrenule s puta, pa je prestao s rukometom, ali evo čini se da mlađi brat Mihael kojem je 14 godina neće. Jako je dobar, super predispozicije, srednji i lijevi vanjski i ima silnu volju. Bolji od nas obojice.

Ima vas, dakle, Mandića.

Kod mene stariji i mlađi brat i sestra Ružica, kod Mateja tri sestre. Nekako svi vole sport, a i logično je to, jer nismo odrasli u nekom obilju i sport nam je bio izazov. Ali borimo se i zato smo direktni. Ja znam da se mnogima ne sviđa što kažem, ali jednostavno takav sam. Iskreno, pa kome pravo, kome krivo. Evo, rođo će sad dalje.

E, sad može mali rođo Matej. 18 mu je godina tek. Ustvari, mali je relativno, jer tu su 202 centimetra koje nosi s lakoćom, jer je na golu kao grančica. Vidi se iz aviona da je vratar starog kova kojeg nosi tehnika, a predispozicije su samo dodatak, jer kada se raskrili teško ga je promašiti.

Ima nešto s vratarima u Ljubuškom?

Ima, ima, i Alilović i Šego i mnogi drugi su potekli otamo, što znači da se dobro radi. I, eto, sretan sam da nastavljam tim putem, da sam dobio priliku u reprezentaciji što je nama poseban san.

Ipak, Matej ima jednog drugog vratarskog uzora.

Svi su meni dragi, posebno moji, ali Niklas Landin je nešto posebno, njega bih mogao gledati satima kako brani. Sjajna tehnika, ja težim tome, radim dobro i zadnje tri godine sve je više prilika. Izviđač je OK, u vrhu smo BiH, čeka nas sada utakmica za naslov s Borcem kojeg smo izbacili u četvrtfinalu Kupa.

Kako je bilo stati na gol reprezentacije, je li trema tresla?

Ma nije, tu sam da bih branio. Naravno da se sretan da sam dobio takvu priliku, da sam čak u drugom susretu i počeo utakmicu kraj Pešića. Prva je bila dobra, druga solidna, trebalo se naviknuti i na obranu.

Zove vas PPD Zagreb?

Istina i plan je doći, ali još nije sve definirano. Meni je najbitnije da nastavim kvalitetno raditi i da dobijem priliku, jer tu su i Ivić i Slavić, ali ako se igra i Hrvatska liga vjerujem da bi tu bilo dosta mjesta za sve. Dobro, to ne znači da ne bih želio braniti i Ligu prvaka. Želim napredovati, izabrao sam rukomet, posvećen sam tome.

Nije ni teško s tri sestre

Nije od jučer top?

Kuzmanović i ja smo bili na golu mlađih kadeta za europsko zlato, Grubišić je iz tog sastava sada s nama već, Štrković igra ligu, kao i Obradović, Lisac, Svržnjak… Ima puno dobrih igrača i mislim da u perspektivi uz dobar rad i jake utakmice imamo što za reći.

A što kažu doma?

A ništa, sretni su me vidjeti.

Nije lako s tri sestre?

Nije ni teško, jedna je starija, dvije su mlađe, svi se super slažemo.

Takvi su Mandići. Čista srca i uvijek “u glavu”, pa kome pravo kome krivo.

Dražen Pinević/sportske.jutarnji.hr